"Ništa humanije od komunizma"

No comment.

Beograd -- Premijer i predsednik SPS Ivica Dačić izjavio je da do danas "nije smišljena humanija ideologija od komunizma". 

Dačić je na obeležavanju 166. godišnjice od obeležavanja Komunističkog manifesta na univerzitetu Megatrend rekao i da taj spis nije zastareo, a da je neoliberalizam doživeo potpuni debakl.

Manifest je traktat koji zagovara revoluciju i diktaturu proletarijata, a Karl Marks i Fridrih Engels prvi put su ga objavili 21. februara 1848. godine.

"Komunizam je nastao iz potrebe da se ujedine i organizuju oni o kojima više niko nije vodio računa, prezreni i potlačeni, zemaljsko roblje i sužnji koje je morila glad, kako stoji u Internacionali", rekao je Dačić.

Dodao je da je komunizam ponudio novu vrstu zajednice u kojoj će biti deljeno prema potrebama i u kojoj će o svakom pojedincu čitavo društvo voditi računa, pomagati i brinuti o njemu i da je zato "komunizam najhumanija ideologija".

"Ako su tačne tvrdnje kritičara manifesta da on danas u najvećem delu ne komunicira sa stvarnošću, kako su to onda danas ekonomski odnosi razlog za masovnu pobunu, ulične proteste, generalne štrajkove i demonstracije, od Grčke i drugih kapitalističkih zemalja Evrope, preko arapskog proleća, pa do naših suseda u BiH", upitao je Dačić.

Izvor: B92

Borislav Ristić - Pravi uzrok korupcije

Na primeru Hrvatske, povodom suđenja bivšem premijeru Sanaderu, g. Ristić objašnjava:

Prije svega, treba reći da se na korupciju gleda pogrešno ako pri spomenu te riječi sebi predstavljamo osobe iz poslovnog svijeta (bankare, poduzetnike, investitore), koji kuju neki zavjerenički plan iza zatvorenih vrata, kako bi ostvarili neki svoj osobni interes. To je pogrešno viđenje, jer se time ispušta glavna stvar – a to je da se korupcija javlja samo u slučajevima gdje politika ima odlučujući utjecaj na gospodarstvo, odnosno, gdje politika može kreirati pravila igre. Naime, točno je, kao što je govorio Adam Smith, da se ljudi iz poslovnog svijeta rijetko kad susretnu, a da pri tim svojim susretima ne krenu da planiraju neku smicalicu ili urotu protiv javnosti. Međutim, takve smicalice i urote ostale bi bez realizacije kada u tom planu ne bi naišle na podršku ljudi iz svijeta politike.

Stoga je osnovna stvar koju treba shvatiti da izvor korupcije nije ljudska pohlepa ili pokvareni kapitalisti – koju možemo riješiti palijativnim mjerama i povremenim sudskim procesima protiv onih koji su se okoristili sustavom – nego sustav koji omogućuje spregu između politike i privrede. Ako se želimo riješiti problema korupcije, onda treba otkloniti sustav koji političarima daje široka ovlaštenja u stvarima ekonomije, odnosno, još gore – gdje političari direktno upravljaju tvrtkama ili sjede u upravnim odborima poduzeća. Ako zaista želimo na efikasan i trajan način riješiti problem korupcije – trebamo pod hitno privatizirati sve tvrtke u državnom vlasništvu i ukinuti sve zakone koji političarima daju bilo kakva ovlaštenja da kreiraju ili na bilo koji način utječu na ekonomiju zemlje, od monetarne politike centralne banke, pa do upravnih odbora u tzv. javnim poduzećima.

...

Nas, međutim, ne trebaju skandalizirati "afere" i nezakonito ukradeni milijuni – to je sasvim normalna posljedica nakaradnog sustava socijalne države – nego, na primjer, to što ministar Linić, potpuno zakonito, zadužuje Hrvatsku na račun još nerođenih, kako bi Vlada taj novac potrošila na još jedno bezuspješno "pokretanje gospodarskog ciklusa" i "poticanje proizvodnje" u svrhu predizbornih kampanja. I što takva politika ne nailazi ni na kakav otpor. To je skandal – jer, to je bit nereformiranog sustava Sanaderove rasipničke vladavine, a ne njegova strast ka novcu ili umjetničkim predmetima. Milanovićeva politika je jednako rasipnička i neodgovorna kao i Sanaderova.

Da bi Hrvatskoj krenulo na bolje, njoj nisu potrebni časni i pošteni političari, nego je potrebno protjerati politiku iz ekonomije, jednom i zauvijek. Sustavnim, ustavnim i trajnim promjenama. A ne jeftinim pričama o časti i poštenju. I to je jedina pouka koju možemo izvući iz suđenja korumpiranim političarima, pa i ovog trećeg u nizu Sanaderu.

Pročitajte ceo tekst

Diktatura i propaganda

"Zapitajte se zašto totalitarne diktature smatraju da je neophodno da ulažu novac i napor u propagandu za svoje bespomoćne, okovane, ućutkane robove, koji nemaju način da protestuju ili se odbrane. Odgovor je da bi se čak i najskromniji seljak ili najniži varvarin podigao na slepu pobunu, kada bi shvatio da je žrtvovan, ne za neki nedokučiv plemenit cilj, već za čisto, ogoljeno ljudsko zlo." 

Ayn Rand, "Vrlina sebičnosti"

 Knjigu možete naručiti ovde: http://www.globalbook.rs/opasne-knjige.html

Srećan rođendan Alisa!

Ayn Rand 

Born: February 2, 1905, Saint Petersburg, Russia
Died: March 6, 1982, New York City, New York, United States
Full name: Alisa Zinov'yevna Rosenbaum

Koliko dana sedmično radimo za državu?

Blogger "Kapitalac" izračunao je da se za prosečnu hrvatsku platu plati oko 40% poreza, a samo 60% ostaje radniku. To znači da prosečan radnik svake sedmice do srede u 18h radi za državu. Slična situacija je i u Srbiji.

Kako za državu radimo puno opće je poznata stvar. Kako bi dobili osjećaj za tu količinu rada kojeg se odričemo u ime državnog proračuna koriste se raznovrsne usporedbe.

U slijedeća dva grafikona možete vidjeti koliko vaše plaće odlazi državi u mjerilu jednog tjedna (7 dana). Jedan dio tjedna radite za državu, a drugi dio za sebe. No gdje se unutar tjedna nalazi ta granica i u kakvoj je zavisnosti o visini plaće?

Ukoliko ste radnik na minimalcu za državu ćete raditi do srijede u osam ujutro. S prosječnom plaćom radite do 18 sati istog dana, a radnik s velikom plaćom gotovo cijeli dan dulje, do četvrtka u šest ujutro. Radnik s većom plaćom za državu radi dulje od radnika s manjom plaćom. To je određeno sustavom progresivnog oporezivanja koji veće plaće opterećuje i većim postotkom poreza. Za usporedbu, u sustavu ravnomjernog oporezivanja (flat tax) svi radnici, bez obzira na visinu plaće, radili bi za državu jednako dugo, a i dalje bi oni s većom plaćom plaćali i veći iznos poreza.

Ukoliko na vaš ostatak dodamo PDV, što je validna pretpostavka u eksperimentu jer ukoliko novac trošite kupujući hranu, plaćajući režije i slično, tada evidentno državi dajete još novca, granica u tjednu se polako pomiće udesno. No koliko daleko? Pogledajmo:

Radnik na minimalcu, uzevši u obzir i PDV, još jednu plaću podijeli s državom, “bratski” rekli bismo, i tako za nju radi do četvrtka u podne. Radnik s prosječnom plaćom radi za državu do četvrtka u 20 sati, a onaj s nadprosječnom do petka u pet ujutro. Za vlastitu korist država mu dozvoljava da radi ostatak petka, subotu i nedjelju. 60% državi, a 40% njemu čini se kao pošteno porezno opterećenje. Pošteno ukoliko se na realnost gleda očima države i proračunskih konzumenata.

U robovlasničkom društvu ljudi su bili robovi 100% vremena, a mi danas smo samo 50-60%. Kako onda da nazovemo ovo današnje društvo? Polu-robovlasničko?

Izvor: Blog Kapitalac

Porezni fašizam

Fenomenalan tekst Borislava Ristića:

Ništa u Hrvatskoj, izgleda, ne prolazi tako lako kao novi porezi. Kako dođe nova vlada, tako stižu i novi porezni nameti. Ova najnovija je u tom pogledu naročito agresivna. Pod palicom Linićevog poreznog fašizma u dvije godine je uspjela porezno zadaviti ili staviti pod svoju kontrolu sve što se micalo i davalo neke znakove života, a usvajaju se i najavljuju novi i novi porezi.. Pa ipak, kako govore ankete, ministar Linić je najpopularniji ministar u Milanovićevoj vladi. Izgleda da Hrvati vole porezni fašizam.

 

No, istini za volju, nije to tako samo u Hrvatskoj. To je gotovo univerzalna stvar. Cijeli svijet u zadnjih sto godina rapidno tone u porezni fašizam, a političari koji dižu poreze, poput američkog predsjednika Obame, postaju super-starovi i izuzetno popularni političari. Čak i neki multimilijarderi, poput Georga Sorosa, Billa Gatesa ili Warena Buffeta hvale poreze i zagovaraju što veće porezne namete. I ljudi pozdravljaju njihove prijedloge, štoviše, doživljavaju te njihove stavove o porezima kao izuzetno human i nesebičan gest. Uostalom, doktrina poreznog fašizma ima najveće zasluge za popularnost socijalističke ideje i socijalizma uopće kao vrhunskog humanističkog političkog idela, istinske socijalne utopije.

Potpuno isto važi za Srbiju, kao i za ostale neofeudalne ex-YU republike.
 

Pročitajte do kraja u Libertarijanskoj čajdžinici.